Iskustva polaznika

Od sveg srca preporučam Ivančicu Tarade, našu dragu voditeljicu Relax kids-a zbog njezine posvećenosti i ljubavi koju je utkala u svaku radionicu.
Majka sam dvanaestogodišnjaka koji je počeo pokazivati promjene u ponašanju nakon odlaska oca (rastave). I sama sam pedagog po struci, ali mi je pomoć u vidu Relax kids radionica više nego dobrodošla. Nakon nekoliko mjeseci pohađanja iste, sin je postao smireniji, veseliji i imamo puno bolji kontakt, a najveći rezultat sam vidjela nakon zajedničke individualne radionice gdje smo oboje uvidjeli da smo se ipak malo izgubili putem, da smo se zaboravili zabavljati i smijati zajedno. I zato veliko hvala našoj dragoj teti Ivančici koja nam je pomogla da se opet spojimo. Preporučujem Relax i Ivančicu gdje god stignem i s velikim veseljem čekamo jesen i novu sezonu Relax-a.

Relax Kids 4All programe pohađalo je sve četvero naše djece. Teenagerima je to bila izvrsna prilika za razvijanje empatije, za razmjenu životnih iskustava s vršnjacima i stjecanje alata za što lakše proživljavanje stresnih situacija.
Mlađoj djeci bilo je vrijedno druženje s drugom djecom, učenje prepoznavanja i priznavanja svojih osjećaja, te pronalaženje snage u sebi da se nose s različitim iskustvima i koriste tehnike za smanjenje stresa i anksioznosti.

Sva djeca uvijek su bila oduševljena radionicama, rado su odlazila na satove, a uvijek su htjeli ostati još malo, odraditi još neku vježbu ili igru. Stečena znanja često su primjenjivali u uobičajenim školskim situacijama (promjena učiteljice, dolazak u novu sredinu, prve ocjene…), a pogotovo u posebno stresnim situacijama kao što su epidemija i potres.

Ivančicu Tarade smatram izvrsnim pedagogom, te smatram da vrlo efikasno koristi znanja koja je stekla na brojnim edukacijama. Osim formalne izobrazbe za Relax Kids trenera, svjedočila sam njenom sudjelovanju u brojnim drugim pedagoškim tečajevima i radionicama na kojima sam je susretala. Smatram da je njen rad s djecom za djecu vrlo poticajan i koristan, te da će stečene vještine za svoju dobrobit moći koristiti u brojnim životnim situacijama.

Na radionicama je prvi put naučio i kako pravilno disati i kako se smirivati na neke drugačije načine, baš kao i kako zamišljati u glavi stvari i događaje koje ti netko drugi opisuje. U tom ranom uzrastu njemu je kao i drugoj djeci važno da uvijek bude negdje prvi i glavni, a ovdje je učio kako strpljivo doći na red da se nešto kaže ili izvede. Naviknut da uvijek bude u nekom pokretu i jurnjavi, sada je polako shvaćao da se može dobro osjećati i ako se rade neke mirnije aktivnosti. Učio je o pozitivnom razmišljanju o sebi, o tome kako prihvaćati raznolikosti među djecom i kako ne mora u svemu biti prvi. Naučio je verbalizirati i pred drugom djecom neke svoje osjećaje i brige i podijelio bi ih s drugima. Iako je Ivančičino pravilo da ne prenosi baš sve što dozna od djeteta kako bi stekla njegovo povjerenje, procijenila bi kad je to ipak važno reći roditeljima kako bi zajedno pomogli djetetu kad ga muče neke ozbiljnije stvari.

Često bi nam kod kuće pokazivao kako se možemo izmasirati da nam bude ugodnije ili bi nam na vrlo lijep način objasnio što mu se trenutno ne sviđa u obitelji i što bi volio da se promjeni. Nakon radionica spavao bi mirnije i zadovoljnije. još je više naučio kako dijeliti s drugima jer kao jedinac nema uvijek prilike to činiti kod kuće. Čak smo kod Ivančice proslavili i peti rođendan u sigurnom krugu nekolicine malih prijatelja s igrama koje baš svima dobro dođu, a Ivančica je vodila rođendan na opušten način, poznavajući koje to igre naš sin naviše voli i puštajući glazbu koja se njemu najviše sviđa trudeći se da malom slavljeniku zaista bude ugodno. Jako smo zadovoljni s ovom vrstom programa i voditeljicom i sigurni smo da će sin željeti i nadalje pohađati radionice ovakvog tipa i naučiti kako je traženje mira u sebi katkad još vrijednije od svih adrenalinskih avantura kojima je naš sin inače sklon.

Relax kids trenericu Ivančicu Tarade upoznala sam nakon jedne radionice o međuvršnjačkom nasilju gdje sam dovela svog šestogodišnjeg sina, u prostoru gdje i ona održava svoje radionice i savjetovalište. Budući da je bila na toj radionici, primijetila je da je moj sin izuzetno povučen, bojažljiv i da se ne snalazi s nepoznatim ljudima te me informirala ukratko o radionicama koje održava.

Odlučila sam sina dovesti na te radionice u nadi da mu pomognu oko rješavanje problema s ljutnjom i bijesom i problemima u predškoli koje je imao s vršnjacima. Teško je kontrolirao svoju ljutnju i povremeno je nasilan i prema sestri ili dječacima iz vrtića.

U početku je u grupi dobro funkcionirao, no s vremenom je opet imao potrebu dobiti više pažnje i izazivati nered među djecom, te nam je Ivančica savjetovala da ubuduće pokušamo s individualnim radionicama s njom, što smo prihvatili. Uočila je da sin veliku potrebu da mu se netko nasamo posveti.

Na tim je posjetama bio izuzetno suradljiv, otvorio se postupno i počeo verbalno izražavati svoje emocije. Naučio je kako izbaciti bijes na način da nikoga ne povrijedi, uključujući sebe ili predmete oko sebe. Nakon nekoliko dolazaka, odgojiteljice u vrtiću su mi rekle da uočavaju veliko poboljšanje u njegovom ponašanju i da jako lijepo sa svima surađuje.

Ivančica je ubrzo vidjela da mu jako odgovara boravak u prirodi pa je radionice s njim prilagodila da se većinom odvijaju u obližnjoj prirodi. S vremenom se sin žalio da mu je to premalo vremena i da bi želio da ti susreti traju još dulje pa ih je trenerica produljila. Postao je puno veseliji, samouvjereniji i više nije bilo s njim toliko konflikata u obitelji kao ranije. Ako bi se i naljutio povremeno, znao je to zaustaviti na siguran način za sebe. na zajedničkim druženjima kombinirali su i igre koje uključuju dosta kretanja i trčanja i hodanja, s onima gdje se miruje i koncentrira. Tako je to trajalo nekih 5 mjeseci, sve do kraja pedagoške godine. Na jesen kreće u školu i svjesniji je da u školi neće moći sve biti po njegovom i da je jako važno naučiti surađivati s učiteljima i pronaći zajednički jezik s vršnjacima.

Budući da imam četvero djece, puno mi je značilo da ima nekoga tko ga dobro razumije, tko može iz njega izvući ono najbolje i pomoći mu da sve neizrečene emocije izbaci na siguran način. Također sam uključila i jednu od kćeri na radionice da i ona poradi na samopouzdanju jer nije željela uopće govoriti u grupi od sramežljivosti. U grupi je na Relax kids radionicama uz Ivančicu čak i zapjevala na mikrofonu pred ostalom djecom tako da su to stvarno velike i pozitivne promjene do kojih su došli.

Od Ivančice bih dobila savjete kako da postavim granice kod sina i na što da obratim pozornost te mi je preporučila i literaturu koja mi može dodat o pomoći u razvoju. Osjećam se sigurnije kad znam da postoji neko kome se uvijek mogu obratiti i čije su metode tako učinkovite. Veselimo se ponovnom dolasku kod ove trenerice!