Niti povijest, niti ponavljanje nisu se pokazali na ovom planetu kao neke niti vodilje koje želim slijediti. Dapače, zbog stalnih ponavljanja pogrešnih koraka čovječanstva tijekom povijesti, naučila sam da je važnije od svega imati emocionalnu stabilnost, vjeru u sebe, jasnu namjeru, fleksibilnost i jednostavno improvizirati. Pa tako na mojim satovima upravo to dolazi do izražaja. Klinci su loše volje i nesuradljivi? Maknemo predviđeni program i radimo nešto što su danas u stanju raditi. Umorni su jer je dan takav? Radimo mirnije aktivnosti na podu, razgovaramo i opuštamo se uz vizualizacije.
Neko je dijete tužno ili ljuto? Grupa se pretvara u pravog terapeuta i zajedno tražimo aktivnosti koje će dotičnom djetetu pomoći da se osjeća bolje. Kroz svoje višegodišnje iskustvo naučila sam da djeca mogu stvarno izvesti čuda pod dobrim vodstvom. Nedavno smo imali upravo takvu situaciju. Tužnoj djevojčici davali su ideje što bi mogla napraviti da se bolje osjeća. Govorili joj komplimente, dodijelili medalju za hrabrost, nacrtali joj crteže i još puno toga. Djevojčica je do kraja sata bila kao nova, nije se više ni sjećala zbog čega je bila tužna, a ostatak ekipe je bio ponosan na to što su postigli. Pritom se nismo zaboravili igrati, samo je ta igra imala uistinu hvalevrijednu svrhu. Znajući da svi mi volimo osjećaj kad nekome pomognemo, na kraju sam svima zahvalila. I tužnoj djevojčici što nam je dala priliku da joj pomognemo i djeci što su nesebično svoje vrijeme posvetili njoj. Rekla bih prava jedna win-win situacija!